Znam, znam kuda treba da idem. Šetam ovim gradom. Gužva. Svi žure. Noga pred nogu. Svi znaju kuda treba da idu. Čudni smo mi ljudi. Šetamo. Više ni ne vidimo nesvakidašnje Prizore, ne tražimo Pariz. Slike periferija odavno su u nama.
Nemam slušalice. Nisam ih niakada volela. Možda zato što mi muzika ometa neprestani rad sitnih ćelija koje stvaraju misli, a ja tako uživam u njima. Pustim ih, da me vode.… [ЧИТАЈ ДАЉЕ]