Dragi Ivo, naš jedini Nobelovče,
Počeo si da pišeš u svojoj mladosti koja nije bila baš zavidna, ako pogledamo da si sa dvadeset i jednu godinu bio utamničen, da ne kažem, u prdekani. Ali takav život pogodno je tlo za razvoj umetnika. Tamo si napisao jedno od mojih omiljenih dela, „Ex Ponto“. Ali na stranu to što saosećam sa tvojim tadašnjim stanjem, patnjom, bolom, strahom, samoćom i melanholijom. Na stranu i to što sam se tom delu vraćala više puta.
… [ЧИТАЈ ДАЉЕ]