Helena Šćopulović: PU SPAS ZA SVE NAS?

Pet-deset-petnes-dvaes

prebrojavam sitniš ispred kafe-aparata.

– Dodaću ti ja ako treba, kažu sive o č i.

dvaespet-tries-triespet-četrdeset

minuta pauze između predavanja. Sedimo u kružoku na trećem spratu.

Imaš tako sitne šake.

Tu niko ne vidi kako se držimo za ruke.

četrdespet-pedeset-pedezpet-šezdeset

Kad zažmurim, svet nestaje.

Slušam kako priča u snu.

– Ništa bez teorije.

– Kakve teorije?

– Teorije književnosti.

šezdespet-sedamdes-sedamdespet-osamdeset

Dokle ćemo da se krijemo?

– Dok ne budem mogla da se odselim od svojih, rekla je.

osamdespet-devedes-devedespet-sto.

Gledala sam kako je ljuštila mandarine pod neonskim svetlom i želela da umre.

 

 

Published by