Aleksandra Mladenović: IZ SEĆANJA (NE)IZBRISANI

Znam, znam kuda treba da idem. Šetam ovim gradom. Gužva. Svi žure. Noga pred nogu. Svi znaju kuda treba da idu. Čudni smo mi ljudi. Šetamo. Više ni ne vidimo nesvakidašnje Prizore, ne tražimo Pariz. Slike periferija odavno su u nama.

Nemam slušalice. Nisam ih niakada volela. Možda zato što mi muzika ometa neprestani rad sitnih ćelija koje stvaraju misli, a ja tako uživam u njima. Pustim ih, da me vode.[ЧИТАЈ ДАЉЕ]

Helena Šćopulović: OKTOBAR JE, POČINJE SEZONA KIŠA

Padala je kiša kao i one večeri kad smo se upoznali. Previše je tiho i previše se ništa ne dešava. Guglaš kuda otići u kišni dan. Članci predlažu otputujte. Kao da možemo pobeći.

Marija je volela da šetamo po kiši. Sišli bismo nekad do Štranda, a Dunav nadođe i patke prolaze, i možda još pokoji zalutali šetač. I ležaljske su prazne i mokre i pune lišća. I igrališta su prazna.[ЧИТАЈ ДАЉЕ]