Aleksandra Mladenović: IZ SEĆANJA (NE)IZBRISANI

Znam, znam kuda treba da idem. Šetam ovim gradom. Gužva. Svi žure. Noga pred nogu. Svi znaju kuda treba da idu. Čudni smo mi ljudi. Šetamo. Više ni ne vidimo nesvakidašnje Prizore, ne tražimo Pariz. Slike periferija odavno su u nama.

Nemam slušalice. Nisam ih niakada volela. Možda zato što mi muzika ometa neprestani rad sitnih ćelija koje stvaraju misli, a ja tako uživam u njima. Pustim ih, da me vode.[ЧИТАЈ ДАЉЕ]

Aleksandra Mladenović: HESTER PANIM

Gospod se spusti u oblaku, stade kraj njega i izgovori ime GOSPOD.
Druga knjiga Mojsijeva 34, Izlazak 34.5

Sjedinjavaju se ovi prostori oko nas dok tako plivaš pored mene. Posmatram ti ruke, stenu bi onu u daljini, na pola presekle. Divim im se. Glava ti je u vodi i više ništa od tvog tela ne vidim. Možda je tako i najbolje, jer moje su misli buntovne, lako bi krenule putem ludila.… [ЧИТАЈ ДАЉЕ]

Александра Младеновић: ПОШО ЛАЛА ЗА БАДАВА (Судњи дан, Тројка мачева, Петица пехара)

И ‘ди ја сад да идем? ‘Ди да га тражим у вражју матер? Стопут сам ти реко, паз’ на његa, велики новци су у питању, а ти тако…Какву жену имам, ко да су ме тројица у срце ранила! Мени непријатељи поред тебе и не требају! Само да га нађем, пребићу га ко вола у купусу! Нема он мени да утекне тако лако! Да ми је знати как’и га је андрак у’ватио сад![ЧИТАЈ ДАЉЕ]

Aleksandra Mladenović: ACTA EST FABULA / SAN

 Acta est fabula*

Naučnici kažu da su mačke evolucijom došle u stadijum da provode više vremena spavajući. Divlje mačke moraju da spavaju duže kako bi sačuvale energiju i snagu za lov. Sa druge strane, domaća mačka koja živi u stanu ili kući nema potrebu da lovi, ali se instikt dugog spavanja i odmaranja zadržao. (deo iz člana ,,Zašto mačke spavaju?“ vestratek.rs)

Nina i Kosta već dugo planiraju kupovinu kuće. Pošto su oboje umetnici, veoma im je važno da kuća bude na mestu udaljenom od gradske gužve i buke, kao i to da bude u retro fazonu.[ЧИТАЈ ДАЉЕ]

Александра Младеновић: ИСЕЧАК ИЗ ХРОНИКЕ О РАТНОМ ИНВАЛИДУ

Извор: https://digitalna.nb.rs/view/URN:NB:RS:SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A-1904-01-24?virtuelne=NBS/Periodika/drustvo – рубрика ,,Ситнице“; вест ,,Јединствени разлог за пензију“

Никада себе нисам сматрао пророком (ово чак и на папиру звучи смешно), мада сам често имао визије.

Када је пре три године свима стигао позив за војску,читава улица се одазвала. Било је ту људи разних професија: банкара, информатичара, математичара, радника у фабрици на траци итд, чак смо имали и једног професора књижевности.  Све укупно, било нас је десетак. Прве године били смо као породица.… [ЧИТАЈ ДАЉЕ]

Александра Младеновић: ДЕВОЈЧИЦА СА ШИБИЦАМА — ИЗ ДРУГОГ УГЛА

Пре неколико година, након смрти мојих родитеља, одлучио сам да се преселим у стару породичну кућу. Била је посве оронула и запуштена. Од ураслог растиња кућа се није ни видела, од ограде остале су само искидане жице. Некако сам се провукао до улазних врата, које сам једва успео да отворим од рђе. Лагано сам корачао кроз прашњав ходник и дођох до кухиње. А тамо на столу, потпуно нова, стоји књига. Била је то збирка прича под називом ,,Бајке из другог угла“ и прву вам причу у целини преносим:

О краљевству:

Далеко, далеко, иза хиљада и хиљада мора и планина, тамо где свака безњеница престаје и свет не зна за границе, постојало је једно  краљевство.[ЧИТАЈ ДАЉЕ]

Aleksandra Mladenović: STILSKE VEŽBE

Beleška

Čovek ulazi u biblioteku. Iz ranca vadi pozajmljene knjige i stavlja ih na pult ispred bibliotekarke. Ona ih uredno zavodi i pita gospodina želi li nešto da čita. Nemajući posebnu želju, čovek odlučuje da se prošeta kroz redove knjiga ne bi li našao nešto za sebe. Nakon desetak pročitanih poleđina najnovijih knjiga, pronalazi odgovarajuću. Stavlja je na pult. Bibliotekarka, uz osmeh, zavodi knjige i pohvaljuje izbor. Čovek  izlazi iz biblioteke.… [ЧИТАЈ ДАЉЕ]

Aleksandra Mladenović: IZGUBLJENI DANI

U jednom novosadskom kafiću pored studentskog kampusa, svakog popodneva se održavaju književne večeri. Domaćini ugošćavaju mnogobrojne autore, čija imena postaju poznata samo nakon samog događaja. Pomalo neobična situacija nije uznemiravala stanovnike grada. Kada sam, još kao brucoš na studijama književnosti, dobio poziv za prisustvovanje samo jednoj u nizu ovih ,,predstava“, nisam bio oduševljen. Raspored fakultetskih obaveza tih dana bio je gušći od kese pune domaćih rezanaca, a ni naziv promocije nije bio obećavajuć.[ЧИТАЈ ДАЉЕ]