Helena Šćopulović: DODOLI DODIJALO (Oblak)

Klonuli božuri
Požuri
Požari gore

mumlam sebi u bradu. Požar na gradskoj deponiji gori već dvadeset dana. Vazduh miriše na izgorelu plastiku. Dim je svuda. Na ulicama, u plućima, u kostima. Prozore ne otvaram. Sa sedmog sprata se ne vidi grad. Samo sivo gusto ništa. Hoće li kiša sve sprati?
–  Fukara palila gume, tražili gvodže.
–  Ma tražili đavola! Evo sad će se pogušimo u oblaku dima. Krenulo u glavi da mi se muti, još malo pa će nosimo gas maske.
– A šta ti kažem, Iris. Žali bože.
– A šta kažu ovi iz Opštine, jel znaš?
– Pa kao ništa, kao da očekuju da se to reši samo od sebe i da niko ništa ne preduzme, da su nemoćni.
–  Grom ih spalio dabogda!
–  I šta, će ideš da protestuješ?
–  Jok, ću se zatvorim da ne vidim beli dan i da ne dišem vazduh. Pa valjda ima neko nadležan za ovo.
–  Mnogo će se ovajdiš od to protestovanje. Mi možemo da molimo boga da nam baci neku kišu, mada je od ove pripizdine i bog digo ruke.
–  Ja ću da se derem glasno da me čuju i oni u Opštinu i oni na nebo.

Dole dodole
Smešne grešne
Neutešne
Vode kolo

Ispred zgrade Opštine bilo nas je sedmoro. Ne idemo nikuda makar se pretvorili u stubove od soli, ali nikoga nije bilo briga. Rekli su nam da je predsednik opštine na službenom putu.
–  Dođite od ponedeljka.
Perun je ćutao. Možda nas nije video od oblaka dima.
–  Ona jedna što joj muž radi tamo ima priču da je to neki metal i da se to samo upalilo.
– Ja mislim da je to priča za malu decu.
– I da eto oni sad to ne mogu da gase, da to gori duboko. Juče natrpavali zemljom.
–  Ma kako da ne! I TO GORI TRI METRA POD ZEMLJU I NE MOGU DA UGASE?
–  Ima i druga verzija da su namerno palili da bi smanjili količinu deponije. Prošle nedelje kad su palili bile najavljene kiše.
–  Pa jel oni ne dišu taj vazduh?!
–  A njima ti je mozak već zagađen. Sad eto kao, vatrogasci rade.
–  Ja ne mogu da verujem…
–  Oni su gasili.
–  Meni je to sumnjivo. Ja ne verujem da hektar i po gori.
–  Oni su nešto radili.
–  Šta su radili ako su nesposobni?! Ko je lud smislio tako nešto da spali?! Tolka voda u Dunavu, tolke cisterne i ne mog-
–  Kao to gori duboko, ne znam. Zapalilo se po podne, a znaš da čuvar na deponiju radi samo do tri.
–  Pa treba nam vojska da nam čuva deponiju, majku mu!

Suvo vrelo
Peruna klelo
Prerija panonska previše prašta

Posle 40 dana pala je kiša. Zgradu Opštine pogodio je grom.

Published by